Mladi ljudi često se žale kako naporno rade, a njihov trud prolazi nezamjećeno ili ga, još gore, primjećuju samo oni ljudi koji si pripisuju zasluge za taj dobro odrađeni posao.

 

Evo nekih konkretnih zamjerki:

  •  „Radim prekovremeno i vikendima, a čini se kako moja tvrtka to uzima 'zdravo za gotovo'.“
  • „Njih uopće nije briga koliko naporno radim. To boli.“

Postoje slučajevi u kojima su zaposlenici zaista žrtve ljudi koji se prema njima odnose nepravedno. U takvim slučajevima treba razmišljati o promjeni posla, možda čak i manje atraktivnog, ali barem posla u kojem se ljudi ne ponašaju tako okrutno. 

Ako ne spadate u kategoriju takvih 'žrtava', odgovornost za 'puno rada, a malo priznanja' u potpunosti je na vama. Problem obično leži u krivom poimanju izraza 'težak rad'. 

Radite puno više zbog nedostatka radnog iskustva

Ovo je vaš prvi posao i morate se 'dokazati' što znači da morate više raditi, ali i više ulagati u svoje usavršavanje kako biste posao odradili na vrijeme. Tvrtka to ne nagrađuje onako 'izravno' kako biste vi možda željeli jer joj se tako nešto podrazumijeva. Ipak, nemojte biti nesretni: možda vas u budućnosti nagrade za uloženi trud (novčano ili sklapanjem ugovora koji priželjkujete i sl.) 

Poistovjećivanje 'uloženog vremena' i 'stvorene vrijednosti'

Postoji raširena predrasuda prema kojoj ljudi, koji provode puno vremena na poslu, rade više od ostalih. Ovo je prilično daleko od istine. Netko može provesti sate nad zadatkom koji ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost. Upravo suprotno, njegov pretjerani (beskoristan) angažman drugim kolegama možda otežava obavljanje posla. 

Zanemarivanje važnosti iskustva

Vojničkim rječnikom rečeno, svi sudjeluju, ali general snosi odgovornost, kako za dobre tako i za loše rezultate. Visoko pozicionirani ljudi do svojih su položaja (uglavnom) došli temeljem bogatog radnog iskustva i nisu lako zamjenjivi. Takvi ljudi znaju odijeliti 'važno' od 'nevažnog' – čak i ako netko puno radi, oni su ti koji imaju ovlast predstaviti rezultate tog rada drugima (nadređenima) i to će napraviti puno bolje od samog pojedinca koji je odradio taj posao.

Lakša zamjenjivost – manje priznanje

Ovo vam se neće svidjeti no, možda vaš posao netko drugi može odraditi brže, lakše i za manje novca? Tako gledano, možda se ne biste trebali žaliti jer primate dobru nagradu za posao koji odrađujete. Ako ste 'lako zamjenjivi' (radi velike konkurencije, tehnološkog napretka i sl.) vaš trud i rad neće se cijeniti u mjeri koliko biste priželjkivali.

Kada netko odradi posao obično ne prezentira nadređenima rezultate već objašnjava koliko je vremena i truda bilo potrebno uložiti u taj posao. Ponekad je važnije 'kako' ćete nešto reći nego 'što' govorite. Ako vam je dodijeljen zadatak, preuzmite odgovornost za odrađeni posao. Ukoliko niste jasno istaknuli svoju odgovornost, dajete prostor drugima da prepoznaju važnost zadatka (koju vi niste prepoznali) i proglase ga svojim uratkom. 

Previše skromnosti; premalo ponosa

Skromnost je vrlina, ali previše skromnosti je – mana. Jednako tako, premalo ponosa je – mana. Pronađite ravnotežu između svoje skromnosti i ponosa kako biste mogli biti konkurentni i kako bi drugi prepoznali vaš rad.

Pogledajte kako komuniciraju političari: ističu sve što su do sada napravili ili postigli, neovisno o tome je li riječ o malim ili velikim pomacima. Možda vas to iritira, ali preslikano na svakodnevicu, ima smisla: ako ste nešto napravili dobro, nemojte umanjivati rezultate dobro odrađenog posla (skromnost). Ako vas nitko drugi ne hvali, pohvalite se sami: jasno istaknite pred ostalim da ste ponosni i zadovoljni što ste odradili dobar posao. Ljudi lako zaboravljaju doprinos drugih, pogotovo ako nitko o tome ne govori javno.

Nije samo poslodavac odgovoran za razvoj vaše karijere

Ponekad ljudi misle da je poslodavac 'dužan' brinuti o njihovom promaknuću. Pritom zaboravljaju da već primaju 'plaću' i da je njihov trenutni posao 'okvir' unutar kojega se mogu (moraju) samostalno razvijati. To je najviše što poslodavac može učiniti, ostalo je prepušteno samim zaposlenicima: mogu raditi svoj posao unutar zadanih okvira i promatrati druge kako napreduju ili mogu i sami učiniti nešto po tom pitanju.

 Zamka 'osobnog brendiranja'

Ovo je uobičajeno kod zaposlenika koji rade za jako poznate tvrtke i ponosni su što su dio tog kolektiva. Takvi zaposlenici nerijetko se toliko poistovjete s brendom za koji rade pa i sebe počinju kreirati kao 'brend'. Osjećaj pripadnosti je dobrodošao, ali on ne može nadomjestiti 'postignuća'. Ljudi koji rade na sebi i imaju jaku (poslovnu) osobnost plijene pažnju, ali ako ne rade ništa povrh toga, priznanje će izostati.

Biti elokventan ne znači 'praviti se važan'

Mnogi ljudi smatraju kako bi njihov rad trebao govoriti 'sam za sebe'. Pritom zaboravljaju da isticanje vlastitih uspjeha ne mora nužno značiti da se 'prave važni'. Komunikacija je umijeće.  Ispričati nešto na kvalitetan i zanimljiv način znači: objasniti ljudima zašto je nešto, što ste napravili, dobro. Hvalisanje je očajnički pokušaj privlačenja pažnje, korištenje 'prečice' na putu prema zadovoljenu vlastitih ambicija.

Promislite o svom teškom radu i zašto izostaje nagrada. Jeste li upali u neku od gore navedenih zamki? Možete li nešto popraviti u svom nastupu kako biste ostvarili željene cijeve? Preuzmite odgovornost za svoje napredovanje. 

 

Izvor: moj-posao.net

Četvrtak 12. Rujan 2019.